Već je puno puta spomenuto da je EU sporo reagirala na epidemiju pa onda i pandemiju novim koronavirusom. Jedan od važnih projekata vezano za digitalizaciju zdravstva je i razmjena zdravstvenih podataka između zemalja EU.
Projekt je odmakao u području razmjene podataka vezano za eRecept, budući da su gotovo sve zemlje EU uvele eRecept manje ili više uspješno. Međutim što se tiče međusobne razmjene zdravstvenih podataka to funkcionira samo u 3 zemlje - Finska, Estonija i Hrvatska. I to samo za eRecept.
Nije potrebno naglašavati koliko bi dobro bilo da se podaci za status pacijenata vezano za COVID-19 mogu razmjenjivati među državama. Kina ima sistem koji po običaju ne bi bio primjenjiv u zapadnim zemljama zbog ljudskih prava. Sigurno je moguće napraviti neki kompromis koji bi trajao dok se ne pronađe cjepivo i procijepi dovoljan postotak populacije EU.
Često se govori kako bi ova kriza mogla biti i prilika te da EU iz kriza uvjek izlazi jači. Platforma razmjene zdravstvenih podataka koja bi se sada uspostavila mogla bi se pod točno utvrđenim uvjetima i uz potpuno poštovanje GDPR-a koristiti za svaku zdravstvenu krizu u budućnosti.
Bolji prekogranični pristup zdravstvenim podacima poboljšat će kvalitetu i kontinuitet pružanja skrbi građanima. Također će dovesti do smanjenih troškova zdravstvene zaštite, na primjer, iskorjenjivanjem nepotrebnog umnožavanja medicinskih testova i postupaka.
Pandemija je razbila naša zajednička uvjerenja o vrsti i opsegu razmjene zdravstvenih informacija. Pokazalo nam je da se definicija zdravstvenih podataka ne bi trebala više ograničavati na medicinske podatke pacijenata, već bi trebala obuhvaćati mnogo širi spektar podataka iz internetskih i izvanmrežnih aktivnosti pojedinaca. Štoviše, pandemija je dokazala da zdravstvena zaštita nije lokalna stvar pojedinih država pa čak ni EU.
Informacije o povijesti putovanja trebale bi biti biti integrirane u EHR. Ovo bi pomoglo kliničarima u postavljanju sumnje na zarazu. I drugi nemedicinski podaci su vrlo važni budući da veliki broj čimbenika utječe na epidemiološku situaciju, a vrlo mali dio njih se može kvantificirati medicinskim podacima.
Skloni smo zanemariti tu činjenicu i pokušavamo objasniti i predvidjeti pacijentovo stanje samo na temelju medicinskih podataka. Prije je bio problem što nismo imali tehnologiju i znanje da prikupimo ogromne količine nemedicinskih podataka i analiziramo ih u zdravstvene svrhe. Sada su brige o privatnosti i zastarjeli propisi pogoršavali situaciju i doveli do fragmentiranog ekosustava podataka.
Kliničari moraju imati trenutni pristup podacima o pacijentima kako bi pravilno donijeli zdravstvene odluke. Zbog toga je unaprjeđenje razmjene prvenstveno medicinskih ali i nemedicinskih zdravstvenih podataka koji utječu na zdravlje populacije izuzetno važno. Također osuvremenjavanje zaštite osobnih i zdravstvenih podataka kako u tehnološkom tako i u pravnom smislu povećalo bi zdravstvenu sigurnost Europskih građana.
Autor: Mladen Kovaček