Integracija informacijskih i komunikacijskih tehnologija događa se u svim sferama našeg života, tako i u zdravstvu. Internet of things, robotics, Big Data, 3D printing, simulation, virtual and augmented reality, additive manufacturing, cyberspace, digitalizacija, samo su neki od pojmova s mutnim značenjem za sve osim profesionalaca, al svejedno oblikuju našu stvarnost.
Enorman napredak medicinske tehnologije omogućava veće mogućnosti liječenja, potiče veća očekivanja pacijenata, ali i nameće astronomske troškove. Uz troškove, demografske promjene, emigracija zdravstvenih profesionalaca i dezorganiziranost sustava nepovoljno utječu na kvalitetu i opstanak zdravstvenog sustava u skoroj budućnosti.
Povećanje prihoda za zdravstveni sustav i inzistiranje na njegovoj učinkovitosti dio su strategije pozitivnog razvoja zdravstvenog sustava. Učinkovit zdravstveni sustav podrazumijeva maksimalne rezultate uz minimalne troškove, ulaganje u prevenciju i zdravstvenu edukaciju, praćenje ishoda liječenja i optimiziranu organizaciju sustava. Za sve to, neophodne su informacijske i komunikacijske tehnologije u zdravstvu.
Prednosti i mane informacijskih tehnologija u zdravstvu
Velika količina podataka i upravljanje njima, omogućava automatizaciju i smanjenje rutinskih poslova za čovjeka, a automatizacija je jedan od poticaja razvoju civilizacije. Potencijalni je problem ovisnost o tehnologiji i smanjenje čovjekovih mogućnosti ako nema vanjskih izazova na koje treba odgovoriti. Podaci moraju biti točni, precizni i istiniti, rezultat je inače „garbage in, garbage out“. Obuzdavanje želje za prevelikim i nepotrebnim količinama podataka je također uvjet koji je potrebno zadovoljiti, u suprotnom će nastati ogroman gubitak novca, vremena i energije na mrtve podatke (podaci koji se ne koriste su mrtvi podaci).
Umjetna inteligencija koja upravlja velikom količinom podataka može biti izuzetan asistent čovjeku profesionalcu. Može ponuditi interaktivnu bazu podataka s praktički nemjerljivim količinama znanja. Izuzetno brzo napraviti detaljniju analizu od doktora, obraditi daleko veću količinu personaliziranih podataka, smanjiti mogućnost ljudske greške, pružiti drugo mišljenje. I ono što je izuzetno zanimljivo i predstavlja potencijalnu ugrozu čovjeku profesionalcu, umjetna inteligencija pokazuje izuzetan napredak u konstantnom učenju novih stvari. Količine podataka o kojima govorimo su zastrašujuće, više od 2.5 kvintilijuna podataka stvori se svaki dan. Ne tako davno, čovjek u cijelom životu nije primio informacija koliko danas primi u jednom danu. Ono što se postavlja kao pitanje je mogućnost upravljanja i spremanja tih podataka koje mora biti sigurno, jednostavno, pouzdano, brzo i organizirano. Dobar su primjer naše privatne digitalne fotografije. Toliko ih imamo, da se njihovo sortiranje, arhiviranje i ponovno korištenje mnogima pokazalo kao nerješiv zadatak koji zahtjeva vrijeme, organiziranost i težak rad. Tako da od velikog inputa fotografija, output je često manji nego u vrijeme negativa.
Standardizacija i automatizacija omogućavaju veću efikasnost procesa, osiguravaju da svi koraci idu glatko, da se dio podataka ne izgubi, da se optimizira rad svake osobe. To se onda reflektira na manje čekanja u redovima, preglednije i lakše naručivanje, manje papirologije, financijski optimalno upravljanje ogromnim sustavima, upravljanje zalihama i distribucijom i sl. Integracija svih sudionika u zdravstvenom sustavu je jedan od preduvjeta potpune funkcionalnosti, na taj se način operativni posao unosa podataka neće preklapati i podaci neće gubiti. Jedinstvene nomenklature omogućavaju razmjenu podataka među sistemima. Potencijalna je zamka loše upravljanje podacima ili kvar koji onda dovode do potpunog zastoja u procesu umjesto da proces olakšavaju. Ovakvi su informacijski sustavi često kompleksni, laicima nerazumljivi, zahtijevaju održavanje i stalno usavršavanje koje nije moguće bez stručnog osoblja.
Informacijska tehnologija omogućava financijske uštede, ali samo ako se pravilno koristi, u suprotnom je dodatni trošak. Problem je, posebno velikih sustava kako uključiti osobe koje se ne mogu ili ne žele uklopiti u društvo novih tehnologija. A sa starošću nijedan pojedinac ne može više držati tempo s tehnološkim razvojem koji kontinuirano ubrzava. Da li razvoj čovjeka (njegove razine svijesti) uopće može pratiti razvoj tehnologije? Onima koji se boje tehnologije i informatike možemo napomenuti da je ovo tek početak. Nove generacije će živjeti u potpuno transformiranom svijetu sa svojim prednostima i manama koje mi starije generacije ovog trenutka ne možemo čak niti domisliti. Ali to ne znači da se možemo odreći odgovornosti i ne pokušati stremiti prema pozitivnim aspektima i amortizirati negativne.
Tu je naravno i ono posljednje pitanje, može li tehnologija u potpunosti zamijeniti čovjeka? Ako može hoće li krajnji rezultat biti gubitak većine poslova ili smanjenje opterećenja po pojedincu i oslobađanje ljudskog resursa za kreativne i intelektualne poslove više razine? Za sada još sigurno ne može zamijeniti čovjeka u većini uslužnih aktivnosti, ljudi su emotivna bića, umjetna inteligencija im to još uvijek ne može pružiti. Možda može naučiti modulaciju glasa, izraze razumijevanja, emocija i empatije. Generirati energiju koju živa bića razmjenjuju malo teže, al pitanje je i čega smo se spremni odreći za nižu cijenu.
Tehnologije nam omogućavaju alate koji ranije nisu bili dostupni, kao što su on line ankete, on line naručivanje, izvještavanje, prikupljanje podataka, pretraživanje baza, pisanje osobnih iskustava. a taj se način može doći do spoznaja koje bez tih alata ne bi bile ni moguće. Neophodno je pri tom iščitati te podatke na pravi način i izvući pravilne zaključke. Omogućavaju promociju dobrih namjera, kao što je na primjer prevencija, kontrola, zdrave navike, razbijanje mitova, povezivanje ljudi i slično. Poboljšan je pristup informacijama o zdravlju svakom zainteresiranom čovjeku, kao i opća zdravstvena pismenost.
Praktična primjena medicinske tehnologije na pojedincu
Jedan od značajnijih pomaka u razvoju medicinske tehnologije dogodio se u području inzulin ovisnog dijabetesa. Prije 90 godina dogodila se prva revolucija u liječenju dijabetesa otkrićem inzulina. Do tada je dijabetes tipa 1 značio sigurnu smrt. Napredak je bio konstantan od tada, al prije nekoliko se godina dogodila još jedna revolucija, s prosječno 4 mjerenja šećera u krvi dnevno dogurali smo do 288 u danu! Ovakva ogromna količina podataka (big data) će dati ogroman zamah u unapređenju samokontrole dijabetesa i već sada olakšava život dijabetičarima.
No opet postavlja se pitanje što s tako velikom količinom podataka? Može li čovjek s njima uspješno upravljati i treba li uopće time se baviti? Mnogi će pružiti otpor „gubitku kontrole“, neke će smetati njihove nove robotske osobine, troškovi su najbitnije pitanje (kao i omjer troška i koristi), al mnogi će i prigrliti mogućnosti nove tehnologije i u krajnjoj točki prepustiti brigu o dijabetesu u potpunosti tehnologiji i umjetnoj inteligenciji te živjeti diabetes free life.
O primjenu novih tehnologija u zdravstvu te kako efikasno prikupljanje podataka može pomoći u regulaciji dijabetesa govorit će se na 11. Konferenciji digitalne medicine „The future is now“, 13.03.2020. u Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu.